Kao što na izvoru žedno stoji lane
kao što se klas njše na vjetru
koji pojačava
i dozrelo žito prosipa u toplo srce zemlje
kao što trava,zelena ,meka
sagiba glavu pod mojin bosim nogama
kao što leptir jedan u letu kruži
nad zaspalim cvijećem u samu suton
kada se sjedi na pragu
i gleda prema rijeci
što protiče,gubeći se u širokom koritu
kao što more doziva galeba
te on maše krilima visoko prema suncu
kao što pjesma jedna,sama od sebe
niže nove stihove
kao što slap traži svoj ocean
i kao što vjetar nosi suhi list
visoko iznad krošanja
u ranu jesen
tako i mi
prije no što noć raskrili svoja crna krila
prije no što mjesec zaplovi poput lađara
vedrim nebom
držimo se za ruke
grlimo se kao stari znanci
dvije duše spojene u beskraju svemira.
Nema komentara:
Objavi komentar