Bacit cu pjesme u vjetar
pa nek ih prostranstvima nosi
stihovi tad ce se plesti
u djecjoj raspletenoj kosi
s maslackom nek poljima lete
raspjevane te pjesme moje
i sjetno nek srce mi sjete
na nebo i dugine boje
zazelenjet ce se stihovi
u vlatima trave
pozlatit ce rijeci i sunce
leptiri na cvijet kad ih stave
u rumenom sutonu nekom
nad zaspalom modrom rijekom
kao pokidane zastave
neka vijore
a zorom nek mirno otplove
sa strujom u beskrajno more...
Sa jesenjim liscem nek suste
na putu zalutalog sanjara
i za njim suzu nek puste
kad ponovi prica se stara
bacit cu pjesme u vjetar
pa neka nastane oluja
i gromovi...vatrene strijele
utisat ce pjesmu slavuja
a kad se sve smiri
i padnu hladne kise
iz trave,eno,stih viri
pod snijegom...
i s ljubicicom ...mirise