četvrtak, 15. ožujka 2012.

Zraka sunca


Jedna zraka sunca
otjerala samoću
obasjala lice
probudila dan
u zavjese noći
sakrio se san
ustah u zoru
prepuna nade
svjetlost sunca
snove krade
kao lopov
svakog jutra
večer će opet
san da vrati
jutro pogled
u bolje sutra

Duša puteve anđela pamti

Moja duša puteve anđela pamti
i one plave  beskrajne visine
kad mi u ljubavi srce plamti
kad zove me daljine
u snu kraj njih liježe
umorna i snena
a misli u beskraj bježe
gdje stala su sva vremena
trepere moja plava krila
uranjam u beskraje plave
kao neka tajanstvena vila
sa krunom –zvijezdom iznad glave
nema tu noći ni dana
samo muzika svemira tihe note svira
lagana poput pera
duša se uzdiže pjesmom leptira
 vjetar neki u granama se skriva
duša puteve anđela pamti
gdje gori ljubav kao baklja živa