subota, 7. siječnja 2012.

Na dlanu vremena

  
Na dlanu vremena snivaju sanjari
kočije i konje što ih u plavetnilo nose
tu skriva se otajstvo bića i stvari
nepoznato sja u kaplji rose

Na dlanu vremena stvoritelj stvara
iz lijevka izranja prekrasnu dugu
u spirali vremena cvjetove otvara
ispreplićući i sreću i tugu

Na dlanu vremena pjesma ječi
satkana od mnogo snoviđenja
slijetaju u mene slova i riječi
lepršavo, bez mog htijenja

Na dlanu vremena pretaču se snovi
slike mašte,duše vijećanja
porađamo se uvijek novi
na putevima starih sjećanja

Na dlanu vremena vjetrovi i oluje
kroz nas snove raznose
i glas svemira se čuje
smrt potkiva svoje kose

Ali mi smo vječni
naša dušu vrijeme dotaklo nije
bili tužni ili srećni
božanskost se u nama krije

Bijele tišine

 
Odavno sam krenula putem
otkud povratka nema
dočekuju me sneni oblaci
moja umorna muza
lice mi ovlaži i pokoja suza

Plaše me iz mraka sjene
luč sam visoko podigla
anđeli  sjedaju uz mene
 umorna na raskršće sam stigla

Vile pronalazim na vrutku
u šumama ugažene staze
predala sam se trenutku
znajuć da na mene paze

Vjetar mi  sjećanja odnosi
poput lišća razbaca po putu
prosjak srca  to prosi
ljubav skrivenu u mom skutu

Ranjavam  trnjem ruke
želeći ružu dotaći
slušam anđeoske zvuke
vječnost se želi primaći

Samoća je u mene sjela
dotakla me mnoga ljeta
možda zato lutam
kroz tišine bijele
noseći u sebi svu bol svijeta