Loading...

srijeda, 30. svibnja 2012.

Kao more


Kao more
 u meni misli
valovi što obale oplakuju
svjetionik daleki na pučini
obasjava uspomene i ljude
koji su dušu mi dotakli
kao more..oseka i plima
osjećaji redom
proljeća…ljeta i zime
i krici galebova
nad površinom
što sjaji se i cakli
kao more
 sa svojim brodovima
i dalekim lukama
gdje koraci odzvanjaju
dotičem krajolike rukama
i puštam mreže da uranjaju
kao more
u koju rijeke utiču
slijevaju se potoci i brzaci
slažem u kapi priče
morske zvijezde..sunčane zrake
kao more
nepregledna bivam
zagledana u svoje dubine
zarobljeno nebo snivam
osamljene palme…i daljine
kao more
oplakujem kamenčiće
iz pijeska školjku izbacim
u biseru zasjajim
a onda se opet
ka pučini vratim
kao more
zanesu me oluje
nemiri preplave
a onda se stišam
zaspem sanjajuć
ptice i krajolike
rumene i plave

Sa prvim kapima kiše







Pjesma ponekad u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I tiho se pritaji
čeka da ruka je napiše
dotle u meni sjaji
koloplet riječi
 neizrecive slutnje
ne prestaje teći
I kad sam puna šutnje

ocrtani krajolici
prah sa leptirovih krila
Iz duše proviri
moja Izgubljena vila

na šumskim stazama
zapletena sunčana zraka
u paučini treperi
nevidljiva ruka crtača

pjesma u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I dušu mi cijelu orosi
kao da prosjak neki
ljepotu svijeta od mene… prosi…