i otvaraju nam nove vidike?
Od prašnjavog zla i bola
otresaju svjetlosne okvire
da zablistaju neke nove slike
To Duša svijeta promatra iz visina
sve naše male … beznačajne živote
Simfoniju sklada
od koje drhte naša čula
i pleše
beskraj u nas širi
pjesmu ptica… nepregledna jata
u svjetlosnim strunama
nebeska otvara vrata
i cijeli svemir bruji
okićen cvjetovima od zlata
Osjećate li kako se vrte svjetlosna kola?
Kako se iz dubine ljubav porađa?
A duša ostaje nam gola
kao neka prevrnuta lađa
sa balastima pohlepe i mržnje
što valovi u dubine odnose
A blagoslov … poput rose
pada… na usne i oznojena čela
Kroz ponore svojih želja
oslonjeni na ego se spotičemo
I svjetla .. dajte svjetla..
Kao eho…u tamu vičemo!
Osjećate kako se svjetlosna kola vrte
Kako se kroz tamu nižu
Kako rane naše u naramak prte
Kako plami ljubavi nas stižu?
