ponedjeljak, 9. siječnja 2012.

Stanice sjećanja

 
Prošla sam mnoge stanice sjećanja
na nekima sam duže, na nekima kraće stala
možda su to bila moja izlječenja
kad sam naišla ranjena, kad sam naišla mala
 
Na nekim sam pronašla prijateljicu tugu
na drugima mi vjetar snove krao
ponekad sam ugledala raznobojnu dugu
anđeo ljubavi mi sjaj svoj dao

Mnoge sam stanice sjećanja samo proletjela
bojeći se nevidljivih pomagača
kad na njih u snu ponekad navratim
još se skrivaju  u magli, još su pune anđeoskog plača
 
Ipak neke su mi stanice sjećanja drage
tu mi se smiješe poznata , draga lica
naiđem na pitome uvale i drage
i moja duša  leti, kao neka oslobođena ptica
 
Stanice sjećanja, gdje lepršaju leptiri
gdje nam duša odmorište nađe...
anđeo gdje čuvar iz prikrajka viri
i gdje nas vode naše životne lađe...

Ključ svemira


 Pronašla sam ključ svemira
zagubljen negdje
u visokoj travi sjećanja
zasjajio je kao zlato
i zabljesnuo u mojoj duši
darovao mi ga je odavno
Gospodar visina
a ja sam ga putem negdje
 zagubila
Otvorila sam njime
odaje svog sna
dočekao me moj umorni anđeo
i nasmiješio mi se
ta oduvijek je čekao na mene
Onda smo zajedno
uronili u plavetnilo
pratio nas je golub mira
i zasjala je mala zvijezda
osvjetljavajući mi put
što se gubio
iza prvog zavoja