Loading...

četvrtak, 16. kolovoza 2012.

Probudi moju zemlju ispaćenu...

Probudi moju zemlju ispaćenu
sruši visoke zidove nepovjerenja i straha
sebičnost i oholost moćnika
jer svi smo od zemaljskog praha
i lutamo bespućem u zagrljaju noćnika
probudi moju zemlju Stvoritelju
i mir joj i ljubav podari
da ne gledamo kroz staklo bližnje
i da budu nam važniji ljudi a ne stvari
nad  mirisnim poljima lavande
nek prolijeću prelijepi leptiri
a nasmijano ih dijete bere
vođen rukom bezbrižne majke
tamo gdje plavetnilo se stere
 i gdje još nisu umrle bajke
 da nitko siromašan ne bude
niti željan vode ni kruha
 srca da se u ljubavi  zbude
daruj nam malo svog besmrtnog duha
milost prospi na sve drage ljude
isperi kišom svu našu  tugu
namoči  sušna nam polja
nacrtaj na nebu  prekrasnu dugu
i sve neka bude samo Tvoja volja
na obronku planine
nek nikne najljepše cvijeće
a sa visina
orao slobode nek slijeće
i mir među nas spusti
kao bijelu pticu
da tko Tvoje ime izusti
osmijeh nosi na licu
probudi moju zemlju ispaćenu
ljubav da svuda zavlada
u svakom kutku
od najmanjeg sela
do velikog grada