subota, 14. srpnja 2012.

Vjetrovita duša

Moja je duša vjetrovita
puna oslikanih stakala
što se lako lome
sva je šumovita
puna uvala i vala
kroz koje oblaci plove
mjesec  joj snove dariva
njoj se vječno sniva
od čežnja  spliće sanje

moja je duša poput ptice
što gnijezdo svija
 na najvećem vrhuncu
od grančica
skupljenih u travi
i pjeva suncu
pod nebom
što se plavi
oluje i bonace
ucrtale
 neke nove bore
ali još uvijek
 vatre ljubavi
rasplamsale ..gore
moja je duša
kao i tvoja
skliska
na sjećanjima
prepuna svjetlosti
prepuna sjena
milošću umivena…
drhti…u tišini…

Najljepšu pjesmu...


Najljepšu pjesmu pišu vali
što obale oplakuju
iz dubina na površinu pohrle
cijeli svijet da zagrle

najljepšu pjesmu vjetar piše
rastreseno kao što samo on zna
u granama se zanjiše
ta lutalica bez sna

najljepšu pjesmu piše kiša
žedne usne zemlje napoji
siđe sa visina
kapima dugu oboji

najljepšu pjesmu zvijezde sanjaju
na plavom svodu noći
 dok snena luna
 srebro sanjarima toči

najljepšu pjesmu sklada sunce
zora nebo zarumeni
ocrta doline i vrhunce
prigiba se sjena sjeni

najljepšu pjesmu leptir napiše
u svom kružnom letu
na travci se zanjiše
radujuć se cvijetu

najljepšu pjesmu  osmijeh  krije
sa usana se toči
i cijela se duša smije
kroz poglede.. kroz oči

najljepšu pjesmu
ptica poji
njišući se ponad gnijezda
ptiće svoje hrani
na grani ispod zvijezda

najljepšu pjesmu svemir šalje
tajanstvenost u sebi krije
ko da veli ..putuj dalje
ništa za tebe daleko nije

najljepšu pjesmu ljubav piše
prepuna ljepote i sjaja
u svakom se srcu njiše
 i duše sa vječnošću spaja