Loading...

subota, 31. ožujka 2012.

Kad zadrhti duša

Kad zadrhti duša
Preplaše je davne sjene
Odjeke dok sluša
Anđeo tišine je prene
Kraj nje stane
I plava krila raširi
Sa  hrastove grane
Oglasi se sova
Ka nebu poleti
Sa kućnoga krova
A duša smirena
U naručju anđela
Svitanja sanja nova
Sjene izblijede
Dolaskom jutra
Probuđeno srce
Zavjese razmiče
I pogled širi
U bolje neko sutra
Kad zadrhti duša
I bol je nadjača
Bog je kuša
 Da postane jača
Poslije očaja i plača
U ljubavi sagori
Zaigra igru života-igrača

Noćas je vrijeme mira

Noćas je vrijeme mira
slute se proljetne kiše
lahor melodiju svira
proljeće kroz mene diše
noćas zvijezde sjaje
mjesec srebro pretače
u zlatne čaše
da ispiju ih sanjivi sanjari
i u pjesme ih pretvore
nevidljiva  bića i stvari
čežnje što u njima gore
noćas je vrijeme mira
uspomene se skrile
nevidljiv oku neko svira
 na lutnji izgubljene vile
noćas u tišini ću stati
skupit trenutak među prste ruke
drugu ću ruku anđelu dati
otplovit snom do mirne luke

Izvor

Odvojeni od  Izvora
redamo slike…stvaramo oblike
gradimo od iluzija vlastite sjene
a onda događaj..  neobični trenutak
na Izvor nas vrati…dušu nam prene
kažu … sudbina nam je isplela mrežu
otvor trebamo sami naći
tanke nas niti za Vječnost vežu
hoćemo li  Izvor svoj naći?
tad zastane vrijeme..
vječna ura na nebesima blijedi
a mi kao razasuto sjeme na vjetru
što ga Anđeo čuvar Graditelju proslijedi
osmjehne nam se vladar visina
duša ka nebesima poleti
mami nas daljina
srce  na ljubav se sjeti
tad nemoguće ništa nije
otškrinuli smo vječnosti vrata
sudbina nam više skute ne grije
iskrali se poput tata
zovu nas tajnoviti puti
zvijezde ubiremo sa praga
i dok se svjetlost u nama sluti
miluje nas nevidljiva ruka..draga…
vjetar prolaznosti stranice života lista
anđeo nam krila dodaje u letu
    a naša zvijezda među mnogima blista
sudbinu smo svoju oteli svijetu
pa  je krojimo po svojoj mjeri
 mijenjamo  odluke..ucrtavamo staze
prepuštujuć se ljubavi i vjeri
I anđelima što nas obilaze…

Navratite ovih dana

Lahor proljetni rasipa
 bagremovo cvijeće
jaglac procvao žuti
svugdje se proljeće sluti
među zelenom travom
zaigrani leptiri
i ljubičica plava
iz trave radosno viri
otvorih širom
prozore svog doma
neka sunce uniđe
kao dragi meni gost
a u srcu obnovih
širok..do ljudi most
navratite ovih dana
ispod zelenog granja
moje srce rascvjetano
o ljubavi novoj sanja
podijelit ćemo
misli i želje
pregršt snova
 ću vam na dar dati
i sunčani pehar
 u kojem se svjetlost zlati
na klupu ćemo sjesti
kraj rascvalog jorgovana
u tišini ruke ćemo splesti
sa usana stihovi će poteći
i zamirisat kao bagremova grana

srijeda, 28. ožujka 2012.

Probuđene riječi


Uzmi nas
 viču probuđena slova
 u pjesmu nas uobliči
ostavi za sobom maleni trag
i budi junak u vlastitoj priči
neka  je pročita prijatelj drag
uzmi od svega pomalo
opiši leptirov svijet
a ono što u pjesmu nije stalo
daruj mu krila i slobodan let
opiši najsjajnije zvijezde
i žut mjesečev trag
pusti mašte konje
da plavim prostranstvima jezde
na riječima budi tih i blag
jer utopija je danas
pisati pjesme
u ovo olovno vrijeme
ti si samo kap
 nepresušne česme
u pustinji izniklo sjeme
jedan mali slap
ako netko tvojom tragom naiđe
i na trenutak  zaustavi dah
neka bez straha ti priđe
daruj mu ljubav
taj zvjezdani prah
tople riječi
i oblake bijele
ptice što se sele
u sunčani kraj

nedjelja, 25. ožujka 2012.

Vjetrovite mreže


Kad bol nadraste samu sebe
I prošlost utihne u noći
Duša više ne zebe
Mirnoću mi daju tvoje brižne oči
Zatrepere proljećne boje
Rumeni odsjaji u pogledu sjaje
I koraci unatrag se ne broje
Bijela tišina u meni traje
U daljinu me putevi mame
Od sjećanja bisere nižem
Jer poslije svake tame
Do izvora ljubavi stižem
Kad bol nadraste samu sebe
Molitva na usne osmijeh ureže
Titraje srca zacijeljena duša
spliće u… vjetrovite mreže

četvrtak, 15. ožujka 2012.

Zraka sunca


Jedna zraka sunca
otjerala samoću
obasjala lice
probudila dan
u zavjese noći
sakrio se san
ustah u zoru
prepuna nade
svjetlost sunca
snove krade
kao lopov
svakog jutra
večer će opet
san da vrati
jutro pogled
u bolje sutra

Duša puteve anđela pamti

Moja duša puteve anđela pamti
i one plave  beskrajne visine
kad mi u ljubavi srce plamti
kad zove me daljine
u snu kraj njih liježe
umorna i snena
a misli u beskraj bježe
gdje stala su sva vremena
trepere moja plava krila
uranjam u beskraje plave
kao neka tajanstvena vila
sa krunom –zvijezdom iznad glave
nema tu noći ni dana
samo muzika svemira tihe note svira
lagana poput pera
duša se uzdiže pjesmom leptira
 vjetar neki u granama se skriva
duša puteve anđela pamti
gdje gori ljubav kao baklja živa

ponedjeljak, 12. ožujka 2012.

Sakrila se riječ


Sakrila se riječ u tišinu duše
Na površini mirne vode
Mjehurići od snova
Bezbrojna raskršća i ceste
Kapi sreće..mnogo sjete
I ograde koje ego plete
Sakrila se riječ
Prije no što dozori
I na površinu izbije kao plima
Poteče poput rijeke
Ispisane pjesme neke
Sakrila se riječ u dubinu
Uzalud je usne traže
Nijemost gorda
Presrela je poput straže

nedjelja, 11. ožujka 2012.

Promočeno krilo ptice

 
Opet bih brojala kapi kiše
slušala pjev ptica
vjetar kako u krošnjama diše
dotakla se tvog lica
opet bih obrisala stakla
sačekala proljeće u sjeni
stigla do raja ili pakla
poklonila se tvojoj sjeni
prošlost da se vrati istog trena
suze kad zapeku
čamac bih pustila niz rijeku uspomena
opet bih brojala kapi kiše
preskačuć lokvu na putu
I pustila dušu da se njiše
skrivena u tvom majčinskom skutu
vrijeme u  nepovrat nosi
prošlost..nasmijano lice
sa neba kiša rosi

na promočeno krilo ptice

subota, 10. ožujka 2012.

Trenutne misli

 
 
 
Trenutne misli
Kao ptice slijeću
Na padine duše
Rukovet sanja
Promočeno cvijeće
Iz srca nada
U nebo polijeće
Ispružene ruke
Okrajak plavog neba
Daleke maglovite luke
Sjena što vreba
Trenutne misli
Dan na početku
Stihovi se stisli
U jednom retku
Uzavrelo srce
Sjećanja razbacana
Poput rose u travi
Iz prošlosti stižeš
Koračaš po mojoj javi