Ako je noć beskućnik
i kralj prosjaka
a luna lutalica svijeta
onda je dan svjetlost
sunce vladar
leptir ukras cvijeta
ako su zvijezde
bezbrojne i daleke
a duga igra svjetla i sjene
onda je zemlja majka
sva bića njena djeca
sam život čudo
ako je vjetar skitnica
nevidljiv putnik
onda su ptice
nebeski letači
što spajaju obzore i vidike
a oblaci mokri nosači
vode života
ako je svemir prazan
i beskonačan
u njemu se punina skriva
onda i mi smo vječni
u nama besmrtnost sniva
Treba bit dovoljno lud
da se zajaši bijele oblake mašte
i ukroti nemirnu ćud
trljajući zvijezde da se lašte
treba bit izvan okvira
da se snove nepostojeće hvata
u mrežu mjesečevih niti
i stih novi odsvira
na harfi od sunčanog zlata
treba biti dovoljno lud
da se s vjetrom sjećanja slaže
kad se provalije u tebe ruše
i pustit anđele da traže
ljubav na dnu duše
lud treba biti
kad se sa sjenom
svijetom luta
u svjetlost se skriti
otresajući sijedu vlas
sa svog kaputa
treba bit dovoljno lud
da se ususret strahu korača
zanemarujući sav trud
dok nam se korak
na početak vraća
lud treba biti
dok ispiru ti čežnje kiše
i dok vrijeme iznova
tragove u pijesku briše
