Dotakni mi dušu
anđele što zemljom hodiš
i pusti nemirne vjetre neka pušu
poslije njih ja mirom brodim
dotakni mi srce toplim dahom
krila mi raskrili
ovjenčaj me zvjezdanim prahom
onda mi se smili
ja nesavršena zemljom koračam
vrijeme mi kao pijesak curi
rijetko u odaje posvećene svraćam
misli predala sam buri
Dotakni mi dušu
samo se nasmiješi
nada mnom stražari
u tuzi me utješi
u san mi uđi
kao prijatelj iz daleka
kad se probudim
budi moja jeka
u sunčanu se zraku pretoči
kroz prozore jutra
trag zvjezdani ostavi
strelicu u neko bolje sutra
Ulazim u tvoj svijet potiho
Da ne preplašim ti bolna sjećanja
Razmičem zavjese što nas dijele
Pokazujem ti nove horizonte
Ulazim u tvoj svijet potiho
Korake sam posvema stišala
I slijećem ti na ranjenu dušu
Poput malene ptice
Bolno se osmjehuješ
Krišom dodirnem ti vlažno lice
U oči ti uniđem i sve se zaplavi
Predajem te snu
Dok koračam po tvojoj javi
Ulaziš u moj svijet potiho
Ali iza tišine ja te slutim
Mekim mi dodirima snove razgrćeš
Daruješ mi prozirna krila
Ka nebu da poletim
Neranjiva...smjela
Ulaziš u moj svijet potiho
Bol sam u okrajke duše makla
Prepustila ti svoju ruku
ugledala te iza stakla
Noć pijanstva
i razapeto srce
na stolu dogorijeva
plamena svijeća
noćas se umire
i bdije u slutnji
jer u crni plašt
zvijezde skrile svoj sjaj
noćas,sama stojim kraj prozora
i nemire prosipljem
kao svete iskre
davnih uspomena
Plašim se,da mi noć ova
ne ukrade
i prelomi sve nade u meni
u mrtvom lišću
bit ću tiha
u sunčane zore
skrivena od svih
i od same sebe
