noć zamjenjuje dan
sunce kišu
vjetar otkida cvjetove
bagremima što se njišu
Tko izmjenjuje snove
i u javu ih toči?
Kuda oblaci plove
a s njima i tvoje oči?
Sa otpalim laticama cvijeća
vjetar sjećanja pokriva
ne pomaže blijeda svijeća
kad duša o tebi sniva
Ispod zelenih grana
na klupi oslonjena sjena
i jedna preplašena vrana
zarobljen duh vremena
Sve mijena jest
mir slijedi poslije tuge
a ja slijepi putnik
što zastao je nasred pruge
I sama odavno majka
razasutog jata
Gdje završava bajka?
Gdje ruše se kule od zlata?
Kažu da sve je mijena
i pakao i raj
Koja je cijena
za početak i za kraj?
I kolike su rajske dveri
gdje anđeli harfe
usnama prinose?
Ili smo svi sinovi i kćeri
prolaznosti što prkose?
Da… sve je mijena
ali ostaje trag
iza sunca sjena
mali rodni prag
ugaženi cvijet
suze kap
zagrljeni svijet
netko uvijek drag
