nedjelja, 26. kolovoza 2012.

Životno vreteno

U vrtlogu životnog vretena
ispremiješale se sjene
junaci iz davnih priča
 zasjajile oštrice željeznih mačeva
oživjele stare bajke
i krenule potjere i hajke

Narcis  me zagrlio nijemo
 lopoče ugledala sam
na vodi vremena
pognula sam
blatnjava ramena

Jedino su mjesto
promijenile zvijezde
daleki san
il tiha slutnja
izgubljeni jahač
mahnuo mi na odlasku
 na njemu zlatna kruna
kroz hodnike vremena
sjala je blijeda luna
vjetar je mrsio kose djeva
a pjesnik je pisao perom
čudna neka ljubavna slova
u kući
 bez prozora i krova
 u letu gavrana
što se smirio
ponad pustog gnijezda
putuje li to
moja duša
iz prošlosti
do dalekih zvijezda?
U vrtlogu životnog vretena
ispisuje daleke jeke
zarobljena
 između dva vremena
sluti korake
 kraj  presahle  vode
 i prašnjavu cestu
bez putokaza i znaka
kraj napuštenog gnijezda rode
Stoljeća preda mnom lete
 rišuć lica i oblike
tuđa sjećanja… tuđe slike
životno se vreteno
bjesomučno vrti
mnoštvo rođenja…
i mnoštvo smrti

a onda sve staje
u jednom trenu
kao da je tišina
 obrisala stakla
i ugasila vatre
nadomak pakla
samo se tihi pjev čuje
 sirene
što izranja iz morskih pjena
 i krik  orla
 što slobodan lijeće
u visine ..
iznad surih stijena