ispremiješale se sjene
junaci iz davnih priča
zasjajile oštrice željeznih mačeva
oživjele stare bajke
i krenule potjere i hajke
Narcis me zagrlio nijemo
lopoče ugledala sam
na vodi vremena
pognula sam
blatnjava ramena
Jedino su mjesto
promijenile zvijezde
daleki san
il tiha slutnja
izgubljeni jahač
mahnuo mi na odlasku
na njemu zlatna kruna
kroz hodnike vremena
sjala je blijeda luna
vjetar je mrsio kose djeva
a pjesnik je pisao perom
čudna neka ljubavna slova
u kući
bez prozora i krova
u letu gavrana
što se smirio
ponad pustog gnijezda
putuje li to
moja duša
iz prošlosti
do dalekih zvijezda?
U vrtlogu životnog vretena
ispisuje daleke jeke
zarobljena
između dva vremena
sluti korake
kraj presahle vode
i prašnjavu cestu
bez putokaza i znaka
kraj napuštenog gnijezda rode
Stoljeća preda mnom lete
rišuć lica i oblike
tuđa sjećanja… tuđe slike
životno se vreteno
bjesomučno vrti
mnoštvo rođenja…
i mnoštvo smrti
a onda sve staje
u jednom trenu
kao da je tišina
obrisala stakla
i ugasila vatre
nadomak pakla
samo se tihi pjev čuje
sirene
što izranja iz morskih pjena
i krik orla
što slobodan lijeće
u visine ..
iznad surih stijena
