u ljubavi sam se opet našla
kao da nije vrijeme prošlo
kao da nisu prohujale besane noći
dan mi je donio Tebe
kad ni slutila nisam
da ćeš mi doći
šapnula sam tiho hvala
odgrnula zavjesu samoće
i pustila da u meni zriješ
kao moje oporo i slatko voće
u snu mi se smiješ
a ja sanjam vjetrovite dvorce
kule straha
a trebalo je samo da zažmirim
da Ti prospeš po meni
malo svog božanskog praha
Put si mi odavna pokazao
gdje ljubavlju se otkivaju zemaljski lanci
i još si mi kazao
pusti da te nose maštoviti vranci
anđeli da uz tebe staju
a ja ću ti doći na kraju
kad te kočije crne pozovu
u nebeske moje dvore
yidjet ćeš pticu čežnje
i široko velebno more
i lađe što se po duše vraćaju
ispod vrtloga životnog vretena
nemoj da te prene moja sjena
sazdan sam od same svjetlosti
besmrtan kao i tvoji snovi
zato još ti jednom velim
samo…prepusti se i ..plovi!
