utorak, 11. rujna 2012.

Preboljet ću ja...

Preboljet  ću ja ovo sebično vrijeme
I hladne suze što se na  vjetru tope
ponijet sa sobom ću vjekovno breme
maglovite ceste i  viteške blatne stope

suze osamljene djece velegrada
što na pločnicima životu se uče
razmjenjujući  potajno narkomanske igle
roditelja im nema nikad kod kuće
umjesto lopte jure kompjuterske ratne igre

otuđenost  ljudi 
jeftine turske sapunice
medije zasićene lažnim zvijezdama
cool događanja estrade
I političare bez mozga i duše
ne može se sanjaru lako
 snove da ukrade
vjetar nadahnuća u zatiljak mu puše

neka me zasipa jeftina reklama
 gdje se žena tretira kao roba
ostat ću dobro odgojena dama
 što se na vjernost zavjetovala do groba
  i još vjeruje u princeze i bajke
 dobre vilenjake i nevinu mjesečinu
 
uvijek su postojale potjere i hajke
i uvijek se  plakalp
na nečijem jakom ramenu

oduvijek su postojali čudaci
ljudi izvan svog vremena
vatreni nebeski znaci
i sijači čudnog sjemena

  i ptice su polijetale slobodne
u plave visine
 čaša meda i čaša pelina
sudbina što nikog ne mine

 Preboljet ću ja ne brinem
 u meni ima odjeka zaljubljenih
plahost srne pred lovcem što vreba
duša mi sa Stvoriteljem sjeda
 na pramičku bijelog oblaka
 u bistrom se jezeru ogleda

topot olovnog vremena osluškujem
u probušenu vreću skupljam
lažne osmijehe i riječi
 skrivam  čežnju u svom skutu
čovječanstvo da izliječim
zrnca ljubavi… prosipam po  putu