I hladne suze što se na vjetru tope
ponijet sa sobom ću vjekovno breme
maglovite ceste i viteške blatne stope
suze osamljene djece velegrada
što na pločnicima životu se uče
razmjenjujući potajno narkomanske igle
roditelja im nema nikad kod kuće
umjesto lopte jure kompjuterske ratne igre
otuđenost ljudi
jeftine turske sapunice
medije zasićene lažnim zvijezdama
cool događanja estrade
I političare bez mozga i duše
ne može se sanjaru lako
snove da ukrade
vjetar nadahnuća u zatiljak mu puše
neka me zasipa jeftina reklama
gdje se žena tretira kao roba
ostat ću dobro odgojena dama
što se na vjernost zavjetovala do groba
i još vjeruje u princeze i bajke
dobre vilenjake i nevinu mjesečinu
uvijek su postojale potjere i hajke
i uvijek se plakalp
na nečijem jakom ramenu
oduvijek su postojali čudaci
ljudi izvan svog vremena
vatreni nebeski znaci
i sijači čudnog sjemena
i ptice su polijetale slobodne
u plave visine
čaša meda i čaša pelina
sudbina što nikog ne mine
Preboljet ću ja ne brinem
u meni ima odjeka zaljubljenih
plahost srne pred lovcem što vreba
duša mi sa Stvoriteljem sjeda
na pramičku bijelog oblaka
u bistrom se jezeru ogleda
topot olovnog vremena osluškujem
u probušenu vreću skupljam
lažne osmijehe i riječi
skrivam čežnju u svom skutu
čovječanstvo da izliječim
zrnca ljubavi… prosipam po putu
