moja tvrdoglavost
i sanjive zelene oči
lijevak
bila davna tetka
preci moji dragi
moram sve ispočetka
iste staze proći
napravit iste greške
kroz dane i noći
zadaće teške
listam prašnjavi album
lica mi se smiješe
takvi smo mi
kao da mi šaptom vele
neke nikad upoznala nisam
na primjer strica
kojem su se u Parizu
izgubili mladenački puti
čitam iznova njegova pisma
srce mi bliskost sluti
kažu da su geni
tako danas sve tumače
moja pjesmarica slova
nad kojom mi se plače
možda sa neba gledaju
i nemire mi slute
ruke sklapaju u molitvu
razgrću
mi kroz zvijezde pute
kažu da su geni
visoka čela puna sanja
dok se život
oko mene pjeni
duša mi u uspomene
uranja
po podu rasule se slike
kažu da su geni
a ja se pitam
hoću li ikad sklopiti oblike
napunit davnim suzama vjedra
i krenut dalje
nasmijana…vedra
moja baka
kažu da je znala reći
ako kroz prozor daš
kroz vrata ti se vrati
prebirem u mislima riječi
pjesnikinja oću biti baš
u stihove dobrotu splesti
naši će se putevi
u nebeskom plavetnilu
kad...tad sresti
