Loading...

četvrtak, 3. siječnja 2013.

Na tavanu svoje duše



Na tavanu svoje duše
 skrivam lutkicu zelenih očiju
dva ,, tri plava balona
bijeli oblak što kišom miriše
izgubljena Djeda Mraza zvona
i kap suze kao kap kiše
 jednu okruglu loptu
mjehuriće sapunice
sliku moje bake
čarape zaigrane curice
na tavanu svoje duše
skrivam patuljke
Snjeguljicu i čarobni dvorac
ogledalo u kojem se Narcis ogleda
i ponosnu kraljicu od leda
dječje klikere  sa prašnjave ceste
osmijeh zaljubljena dječaka
pijetlove crvene kreste
tešku torbu odličnog đaka
poljubac nasmijane majke
 u sumrak prekinutu igru
 šarene slikovnice i bajke
i jednu razigranu čigru
na tavan svoje duše
ponekad zalutam
 sa klaunima se smijem
Sa oblacima otplutam
  onda se skrijem
u najtamnijem kutku
 slatko se nasmijem
 svom zaboravljenom lutku
 prozore otvorim
sunce da uniđe
štapićem zamahnem
da sve…bude… kao prije

Anđeo boje zemlje



Sanjala sam anđela boje zemlje
Koji sanjao je mjesto mene san
Ležeći na žutom lišću jesenskom
Sa mnom je sanjao vedar sunčan dan
Oko nas letjeli su leptiri
 Vjetar je u granama sakrio svoj šum
Sjene su obličja mijenjala svaki tren
Čekao nas je napušteni stari drum
Sanjala sam anđela boje zemlje
Ispremiješan bio nam je dah
Vrio je život duboko ispod nas
Iako sve jednom bit će zemaljski prah
Mi pjevali smo skupa u jedan glas
I orila se pjesma kao daljine zov
Ispod spuštenih vjeđa plavio se dan
Nebo vedro bilo nam je krov
Pjesma provukla se kroz san
Sanjala sam anđela boje zemlje
Odmarao je svoja krila
Sa mnom sanjao zajednički san
U njemu sam bila vila
Nebeske smo gradili dvorce
Sjajne kule gdje caruje vjetar znan
Ličili smo na neumorne tvorce
Koji u stvarnost uobličuju svoj san