Na putevima prošlosti
ucrtan moj trag u lišću
sjećanje vjetrom odnešeno
među razlistale grane davnog proljeća
ugasle ljubavi urezane u koru debla
na osamljenoj klupi sjene ostale
u hodu kroz prohujala stoljeća
trajem u toplini tvog zagrljaja
u pogledu
u ispruženoj ruci
među darovima srca
svugdje me ima
u drhtaju rumene zore
među zelenim vlatima trave
uranjam u plavo more
valovi me plave
u pjesmi napisanoj davno
još titraju moje riječi
u tuđoj boli
i moja se duša sa njom liječi
svugdje trajem
svugdje se budim
kad se drugima dajem
kad za nečim žudim
ima me tu i tamo
u zvuku i tišini
evo me stojim gordo
na najvišoj planini
ima me u svakom čovjeku
u njegovoj biti
o meni će uvijek
netko neznan sniti
i kad me ne bude više
na ovom svijetu
probudit ću se tiho
zatitrat kao latica na cvijetu
