srijeda, 18. srpnja 2012.

U prašini zaborava

U prašini zaborava
leže davno ispisani stihovi
provlače se davne ljubavi
sjene što na suncu blijede
među lišćem požutjelim
vrane kljucaju
uspomenu da probude
na tebe.. na neke davne ljude

noć kroz zvijezde korača
u sivoj haljini vjetar
raznosi sjećanja
a tamo u daljini
 naziru se  crni jahači
osula se po meni
 jedna zvijezda

dah me ledeni
dotakne
niz ulicu pustu žurim
 iz prašine zaborava
ispružile se nečije ruke

dočekuje me prazna kuća
sjena u šutnji
kraj mene je promakla
u prašini zaborava
moja slomljena duša
krhotine od stakla