Kad skupim okrajke duše
sve probdjevene noći
titraje noćnih leptira
čari svih šumskih vila
obratit ću se muzama
da ugledam tvoje oči
kad skupim bisere
trenutke u dlan ruke
sjećanja po putu
poput uplašene ptice
trenutak ću opstati
dok ne dočekam tvoje lice
u krletci od snova
porodit će mi se duša
i poletjet ću vrh sunca
kao zlatna ptica
proparat ću nebesa
sijevnuti će munje
a onda ću pasti
u nisko žuto žbunje
pronaći će me kosci
uspavanu među travom
mislit će da vide vilu
u sutonu plavom
tiho će mi prići
da me iz sna ne zbude
neće znati
da sam sama ljubav
što sišla je među ljude