predivan svijet
ti koji u očima
nosiš svu tugu svijeta
zastani na trenutak
pomiriši cvijet
dotakle su te mnoge
jeseni i ljeta
ništa se otad promijenilo nije
samo su rijeke
brzacima potekle
u tebi se dijete
još uvijek smije
i poneke suze
bolno te opekle
šumama
još koračaju vile
i Pan svoju sviralu
u krošnji skriva
sa izvora tvog sna
košute su pile
vjetar u krošnjama
i dalje sniva
oblake bijele
i prekrasne duge
.rosnu ,s večeri ..travu
u suton
kad polijeću leptiri
osvrni se načas
…podigni glavu
nad tobom
osut će se zvijezde
i mjesec će poći
tvojim tragom
a ptice –misli
pusti da odjezde
nasmiješi se nekom
prisnom..dragom
sve sjene
što prate te noćima
izblijedit će
sa tragovima jutra
cijeli svemir
ti nosiš u očima
nestrpljivo te čeka
nasmiješeno sutra
poneka bora na licu
uspomena
što sa tobom liježe
pusti iz dlana
je kao pticu
oslobođeni nemiri
neka bježe
ovo je još uvijek
predivan svijet
i još ima
u njemu dobrote
ljubavlju miriše
svaki cvijet
i nikad dosta
čežnje …ni ljepote
vodoskoka
zaigranih kapi
pjesme
razigranih dupina
i blagoslova kiše
što sipi … sa visina
