Loading...

petak, 23. studenoga 2012.

Predvorje bijele tišine

U predvorju bijele tišine
miriše bijelo cvijeće
I bijeli se golub u nebo vine
snivajući nebo .. i daljine

uspomenama gori svijeća
 i plam svoj u noć baca
latice razbacanog cvijeća
 kud prošlost osamljena korača

u predvorju bijele tišine
nepomične stoje slike
čežnja u nebo se vine
sjene stvara
u borovima
od tvog lika

vjetar skriven iza ugla
na raspuknute nade vreba
vrti se zemaljska kugla
 a meni topli zagrljaj  treba

u predvorju bijele tišine
mozaik od sjećanja slažem
I prepuna tišine
rastanke bolne važem

na vagu posjeli anđeli
mekih… bijelih krila
pjesmom ..zarobljeni trenutci
let …nekih novih leptira

u predvorju bijele tišine
utišah korake svoje
spletoh od snova dugu
u srcu promiješah boje

uzeh sjaj sunčanih zraka
rumenilo ranog jutra
i poletjeh povrh mraka
u ljepše..bolje sutra

Pomakla sam granice

U pjevu ptica zgasnulo ljeto
već jesen na kestene miriše
ostalo je ono lijepo i sveto
ljubav što ispiru kiše
na pločnicima lišće umire
vjetar uspomene crta
 kroz prozor oči vire
latice ruža u dnu vrta
u pjevu ptica ostali snovi
toplina zagrljaja
krajolici što nebom plove

na pjeni morskog vala
ljuljaju se barke
pune samoće i sjete
a ja puštam u nebo pticu
u meni sniva dijete

na pragovima noći
polegle nade
da usnut ću jednom
vitezove i kočije pune cvijeća
raspuknuto sjećanje
gasne u meni
kao dogorjela žuta svijeća

slažem slike
u album bez korica
među otkinute stranice
sve ja mogu

nebu
pomakla sam granice