Loading...

četvrtak, 12. siječnja 2012.

Atlantida

 
Koračala sam zemljom pradavnom
vodio me stranac ,očiju plavih kao nebo
rosnom livadom,prepunom leptira
tamo, nad jezerima ,prhnula je ptica
ugledah neka nepoznata lica
nasmijana djeca, potrčaše mi ususret
jedan sijedi starac, kimnuo mi glavom
i ko da sam u nečiju sliku ušla
jedan mi se anđeo, nasmiješio kradom
a onda me vratio,natrag u stvarnost
i šapnuo na uho, ime te prelijepe zemlje
Antlatida,zemlja bajkovita
prebrzo sam se probudila
možda sam bila samo san 
u tim dalekim, plavim očima..