pa eho više ne bruji
bezglasne riječi
prepustili smo se struji
zašto pjesma ne teče
izgubile se zvijezde
samo sjećanja što ječe
strahovi što se gnijezde
tko je prerezao žicu
između jave i snova
zaledio osmjeh na licu
obrisao slova
pa lutamo u tami
ko izgubljene sjene
prerezali smo je sami
vežuć okrajke duše snene
ranili nas bolno
srce nam krvari
zarobili se sami
mi umorni sanjari
zalupila se vrata
žestoko .. sa treskom
ostalo tek zrnce zlata
sjajuć među pijeskom
