Loading...

petak, 24. veljače 2012.

Moj dan



Prije mnogo ljeta
kad su ljubičice ispod snijega provirile
moje su oči svijet ugledale
otada ne prestaju se diviti
ovom prekrasnom svijetu
otkrivajuć tajnu po tajnu
otkidam latice bezvremenom cvijetu
kao da mi nevidljiva neka ruka
pregršt ljepote daruje
želeć me ostavit bez daha
znajuć da sam dijete smrtno
sa dušom od zvjezdanog praha
udahnula sam dah života
opila me srebrom mjesečina
zato stihove neke čudne redam
leptirima pjesme predam
I anđelima što snove mi pohode
uvijek nadomak cilja
uvijek daleko od slobode
sa usana anđela
otkidam šapate i snove
na oblacima mi pjesme plove
tragovima tuge i samoće
lutam  neshvaćena
dok u meni pjesma zrela
kao neko slatko.. neiskušano voće
na izvoru svih tragaoca i vizionara
često se u snu nađem
ispijajajuć bistru vodu s vrela
prepoznavajuć slutnje i sjene daleke
ispod mosta sjajne duge zađem
tekuć poput kapi vječne rijeke
što ljubav oduvijek je htjela