ostaju tragovi cipela
u žutom lišću skriveni pogledi
semafori na nogostupima
blijedo žmirkaju
vjetar raznosi eho probuđenih ptica
po drvoredima i klupama
iznad probuđenog grada
sivi oblaci plove
i odnose u daljinu
neostvarene snove
kiša ispire tragove ljeta
suncobrani se sklapaju
ispod mokre trave
zaboravljena ruža cvjeta
jesen se gradom šeta
mokre novine lista vjetar
slike osmjesima vire
u glavama košmar
I neka neobjašnjiva tuga
sjećanje na odletjele leptire
automobili trube
kolona se usporava
prolaznici žure
zarobljena u njima java
jato preplašenih golubova
na drvo se kestena spusti
a harmonikaš u parku
hvala,, tiho izusti
sa kolodvora polaze vlakovi
tračnice u raznim pravcima vode
djevojčica se u prolazu ogleda
u izlogu kraj lokve vode
ponosno stoji gradska ura
podne muklim zvonom javlja
to se toplo ljeto u odlasku
sa jeseni pozdravlja…
