Loading...

četvrtak, 27. rujna 2012.

Uvijek neke granice...

Uvijek neke granice..
možeš ovo… ne smiješ to
i usputne stanice
biraj… dobro ili zlo?
šapa prošlosti viče stani
sjenke se pružaju iz mraka
stojiš na krhkoj grani
išteš svježeg zraka
pa i te pjesme
nekad nikako da krenu
presušile česme
vlastitu grliš sjenu
opjevane zvijezde
 mjesečina i staze
izigrana ljubav
koraci kroz noć
zalutali anđeli
što stopama tvojim gaze
uvijek neke granice
jesen lišće prebire
kiša misli rosi
zalutao bijeli leptir
sapleo se u tvojoj kosi
oblaci poduprti maglom
teret teški nose
a ti sanjaš
pehare pune cvjetova i rose
uvijek neke granice
 nevidljivo ti se ceri iza ugla
malen ideš poput mrava
vrti se …zemaljska kugla

subota, 22. rujna 2012.

Kad noć...

Kad ponoćna luna u šetnju
plavetnilom krene
i zvijezde se ospu sjajne
grle se ljubavnici
šapćuć si na uho tajne
 pod starim hrastom jesen spava
u žutom lišću ležaj svoj stere
niz put odmiče davna sjena
a noć snove u naramak bere
oko svjetiljke leptiri kruže
mjesečina kao svila
što je život …samo snovi…
 i  opržena krila leptira

četvrtak, 20. rujna 2012.

Ako je pjesnik...

Ako je pjesnik isto… kao sanjar
potpisujem te nepregledne riječi
što kao slapovi u mene teku
 u dlanove sakupljam kapi
 vječnosti… ostavljam rijeku
ako je pjesnik kao voda
njegova se sjena tu ogleda
 on nije od ljudskog roda
nevidljiva vila  do nogu mu sjeda
bijele oblake dotiče rukom
 u krošnjama sa pticama gradi gnijezda
uspinje se duginim lukom
putujuć. ..od zvijezda… do zvijezda
ako je pjesnik zelena trava
što kosac na proljeće pokosi
raspe se poput maslačka
 sanjareć… o nebu…o rosi
ako je pjesnik izgubljena stranica
 rastvorene knjige što život lista
sa vjetrom putuje bez granica
  a u oku suza… mu zablista
ako je pjesnik… zaljubljenik
kule mu  java uporno ruši
 u snovima ih nanovo gradi
 tako crta put svojoj duši

utorak, 11. rujna 2012.

Preboljet ću ja...

Preboljet  ću ja ovo sebično vrijeme
I hladne suze što se na  vjetru tope
ponijet sa sobom ću vjekovno breme
maglovite ceste i  viteške blatne stope

suze osamljene djece velegrada
što na pločnicima životu se uče
razmjenjujući  potajno narkomanske igle
roditelja im nema nikad kod kuće
umjesto lopte jure kompjuterske ratne igre

otuđenost  ljudi 
jeftine turske sapunice
medije zasićene lažnim zvijezdama
cool događanja estrade
I političare bez mozga i duše
ne može se sanjaru lako
 snove da ukrade
vjetar nadahnuća u zatiljak mu puše

neka me zasipa jeftina reklama
 gdje se žena tretira kao roba
ostat ću dobro odgojena dama
 što se na vjernost zavjetovala do groba
  i još vjeruje u princeze i bajke
 dobre vilenjake i nevinu mjesečinu
 
uvijek su postojale potjere i hajke
i uvijek se  plakalp
na nečijem jakom ramenu

oduvijek su postojali čudaci
ljudi izvan svog vremena
vatreni nebeski znaci
i sijači čudnog sjemena

  i ptice su polijetale slobodne
u plave visine
 čaša meda i čaša pelina
sudbina što nikog ne mine

 Preboljet ću ja ne brinem
 u meni ima odjeka zaljubljenih
plahost srne pred lovcem što vreba
duša mi sa Stvoriteljem sjeda
 na pramičku bijelog oblaka
 u bistrom se jezeru ogleda

topot olovnog vremena osluškujem
u probušenu vreću skupljam
lažne osmijehe i riječi
 skrivam  čežnju u svom skutu
čovječanstvo da izliječim
zrnca ljubavi… prosipam po  putu

srijeda, 5. rujna 2012.

Jesen u mom gradu

Na mokrim pločnicima
ostaju tragovi cipela
u žutom lišću  skriveni pogledi
semafori na nogostupima
blijedo žmirkaju
vjetar raznosi eho probuđenih ptica
po drvoredima i klupama
iznad probuđenog grada
sivi oblaci plove
 i odnose u daljinu
 neostvarene snove
kiša ispire tragove ljeta
suncobrani se sklapaju
ispod mokre trave
 zaboravljena ruža cvjeta
 jesen se gradom šeta
mokre novine lista vjetar
 slike osmjesima vire
u glavama košmar
I neka neobjašnjiva tuga
sjećanje na odletjele leptire
automobili trube
kolona se usporava
prolaznici  žure
zarobljena u njima java
jato preplašenih golubova
na drvo se kestena spusti
a harmonikaš u parku
hvala,, tiho izusti
sa kolodvora polaze vlakovi
tračnice u raznim pravcima vode
djevojčica se u prolazu ogleda
u izlogu kraj lokve vode
ponosno stoji gradska ura
podne muklim zvonom javlja
 to se  toplo ljeto u odlasku
sa jeseni pozdravlja…

utorak, 4. rujna 2012.

Zašto sanjam

Zašto te uvijek sanjam nasmijanu  i milu
dočekuješ me sa suncem
 što ti u sijedoj kosi blista
 i opet se nađem u tvom materinskom krilu
 a pusti  vjeta r  spomenare lista

vjetar veze umornu pjesmu ptica
 njišuć  krizanteme procvale u vazi
kiša briše suzama  otisak tvog lica
 i sjenu  na zalutaloj stazi

majske ruže na tvoje ime me sjete
sanjam te u haljini od plavih cvjetova
grlimo se… toplo… dugo
na granici dvaju svjetova

Zašto te sanjam kad znam da nećeš više doći
samo se križevi u sumrak pružaju
 kao nekad tvoje ruke
 a ja dočekujem san svake noći
tako blizu .. a tako daleko
od roditeljske  tople  luke

Tad jutrom otvorim širom prozore
 neka svjetlost u sobu uniđe
i tražim plave daleke obzore
možda na oblaku nekom
 duša mi tvoja priđe..

subota, 1. rujna 2012.

Svjetlosni krugovi

Osjećate li kako se vrte svjetlosna kola
i otvaraju nam nove vidike?
Od prašnjavog zla i bola
 otresaju svjetlosne okvire
 da zablistaju neke nove slike

 To Duša svijeta promatra iz visina
sve naše male … beznačajne živote
Simfoniju  sklada
 od koje drhte naša čula
 i pleše
 beskraj u nas širi
pjesmu ptica… nepregledna jata
u svjetlosnim strunama
 nebeska  otvara vrata
 i cijeli svemir bruji
okićen cvjetovima od zlata

Osjećate li kako se vrte svjetlosna kola?
 Kako se iz dubine ljubav porađa?
 A duša ostaje nam gola
 kao neka  prevrnuta lađa
sa balastima pohlepe i mržnje
 što valovi u dubine odnose
A blagoslov … poput rose
pada… na usne i oznojena čela

Kroz ponore svojih želja
 oslonjeni na ego  se spotičemo
I svjetla .. dajte svjetla..
Kao eho…u tamu  vičemo!

Osjećate kako se svjetlosna kola vrte
 Kako se kroz tamu nižu
Kako rane naše u naramak prte
Kako plami ljubavi nas stižu?