Loading...

nedjelja, 4. ožujka 2012.

Zavjesa


Ko ratnica slomljenog mača
stojim na osamljenoj cesti
vjetar izdaje sa mnom korača
iako sam željela ljubav sresti

nošena kao lasta od papira
ranjena mi duša u oblake svraća
 vjetar sjetnu melodiju svira
do zvijezda...preko trnja i drača

jutro me uvijek iznenadi
poslije snene... sjenovite noći
 novi dvorac gradim
pogledom kroz nekog anđela oči

zavjesu razmičem
titraju snovi na suncu dana
svoju ranu da zacijelim
stišćem ih između dva dlana