vi… pjesnici
u njenom je mirisu
utkana najljepša pjesma
a latice njene ljepotu slave
nedovoljne tad budu riječi
ne pjevajte o ruži
vi.. pjesnici
već kraj nje prođite u tišini
sagnite glavu
trnje njeno bode
daleko je još u vama svjetlo
i njezin dah slobode
vi ste sanjari
izgubljene duše
čežnje za dodirom
u grlu vas guše
blijeda je stihova ljepota
rijetki je razumjeti mogu
ružom je opisana vječnosti spirala
što se neprestano vrti
zahvaća sve nas
u igri života i smrti
ne pjevajte o ruži
vi pjesnici…smrtnoga daha
ona ne umire nikad
latice njene u zemlji sagore
crvene… poput sunčevog praha
a onda u zvijezde prijeđu
raspu se nebom
kao buduće more
ljepote ruža…
što ostavljaju nas bez daha
