Loading...

subota, 13. listopada 2012.

Stih novi



Nemirno vrijeme
nemirni sanjari
razapinju između nebesa
 svoje slutnje
nevidljivo naziru
kroz obličja  stvari
sviraju svoje lutnje
otrgne se žica
 i resko zazveči
kroz tišinu
glas se prolomi anđela
 što im pehare
 žednim usnama prinosi
izgubljeni između riječi
pronađu sebe u rosi
na jezeru maglovitom
 ocrta im se sjena
 s večeri kad utihnu ptice
 dok otkucava ura vremena
mjesečina ozari im lice
urone u zvijezde
bijeli ih oblaci zanesu
 tako stignu
na nepoznatu adresu
zatitraju kao blijedi plamičak svijeće
na prozoru napuštene kuće
a u obzor neba već ptica polijeće
stih novi..u plavo svanuće