Loading...

četvrtak, 5. siječnja 2012.

Dotakla me ljepota

 















Dotakla me ljepota
Kao kraljica ušetala mi u snove
Pa sad spokojna
Horizonte vidim nove
Rasprostrla sam želje
 po bijelom oblaka rubu
Sunce ih zrakama zlati
Anđeli  k meni dolaze
Ne moram ih zvati
Dotakla me ljepota
I toplina ljudi
Ugnijezdila se u srce dobrota
Ljubav me jutrom budi
Duša mi u tišinu uranja
I budna snove sanja
Dotakla me ljepota
Zasjajila mi oči
Ostavila bez daha
Vila je kraj mene prošla
I snove mi zasula
Sa malo vilinskog praha

Skrivena u srcu ptice














Ostavljam iza sebe
sve izlistane stranice života
sutone i maglena jutra
opija me nedosanjana ljepota
Čekam svoje sutra
ostavljam iza sebe
uznemirene srca
sjećanja razasuta u travi
ostavljam oluje duše
nebo se još plavi
razmičem grane u snu
kroz krošnju zelenu virim
ispružena na  mekanom tlu
zatitram časkom
a onda se smirim

ostavljam iza sebe
otškrinuta vrata
suze brišem poput tata
zadive me u letu leptiri
ostavljam iza sebe
noćne more...
aveti na straži
uranjam u duboko more
duša mi puteve vječnosti traži
pogledom ispraćam let maslačka
kiša umiva mi lice
u visine poletim
I nestajem..među oblacima
kao mala tačka
skrivena u srcu ptice

Nedorečena pjesma




U meni nedorečena pjesma
tu se anđeli skrivaju
na izvoru stoji česma
iz koje se stihovi prelivaju
sjaje na suncu snovi
vjetar crta od slova staze
ruže opojne mirise šire
vile tiho me obilaze
lovim šarene leptire
zvijezde trepere
na kraj neba lete
Ili su to moje čežnje
što na rub mi srca slete
ponad mene duga
šarena... puna boja
mašta kao stara druga
nižem stihove bez broja
nedorečena pjesma sjaji
želi da uzmem je pod svoju
ma samo ti u meni traji
ja sačekat ću minutu tvoju
da ispleteš zlatne niti
kad zatvorim oči
sama ćeš se sliti
u široko srce rijeke

Čar modrine


















Čar se modrine ne zaboravlja
niti što ispreplele su sanje
 mjesec na nebu žut
viri kroz napuklo granje
srebrom me dariva
ko prosjak uzdižem čelo
meni se još sniva
modrine čar i nebo bijelo
skoro će jutro
pokucat na vrata
odnijet mi čežnje
u vrt sunčevog zlata
Čar se modrine ne zaboravlja
uronjena mi duša
plavetnilom plovi
kao krcata lađa
sjaje zvijezde
ljubav stoluje na tronu
misli plahe ptice
tu se gnijezde
čar se modrine ne zaboravlja
slapovi u mene teku
žubore na dnu srca
utičuć u modru rijeku