Pjesma dođe
ili ne dođe
prisile tu nema
uzalud je tražiš
uz tebe ona drijema
onda se probudi
na rubu tvoje duše
obučeš je u bijelo
nemire ti otpuše
kraj papira sjediš
sama u noći
sa ruba stranice
pjesma se toči
vrijeme stane
zarobljen trenutak
otresaš grane
latice u vrutak
ne očekuješ priznanje
niti se žalostiš
samo si sanje
iskreno oprostiš
teško je hodati po vodi
kad te java vreba
u mjehuriću letiš
nebo te baš takvu…treba
iz beskraja
dotiču te niti
nevidljive splićeš mreže
netko mora sniti
anđele i zlatne vriježe
da sanjari ne zalutaju
u oblake i sjene
darivaš im ljubav
u njedrima morske pjene
utorak, 13. studenoga 2012.
Topla poput zrake sunca
U tišini kraj tebe ću sjesti
pustit sa tobom i suzu
ruke će naše se splesti
čekat ćemo tvoju muzu
na raskršću snova
oluje će stati
i vjetar u granama borova
kad ti kosu sunce pozlati
ispraćat ćemo laste vrh krovova
ta od rođenja te pratim tvoga
skrivam se u lišću i rosi
kad budeš bez ikoga svoga
ljubav u njedrima nosi
strpljiva i smjerna
u svakoj nedaći što te snađe
istini budi vjerna
ja kormilar sam tvoje lađe
samo se prepusti
bez osvrtanja … sa malo nade
u molitvi ime mi izusti
mostovi se tako grade
između zemlje i neba
sjajni vode do vrhunca
nađeš se na oblaku bijelom
topla… poput zrake sunca
pustit sa tobom i suzu
ruke će naše se splesti
čekat ćemo tvoju muzu
na raskršću snova
oluje će stati
i vjetar u granama borova
kad ti kosu sunce pozlati
ispraćat ćemo laste vrh krovova
ta od rođenja te pratim tvoga
skrivam se u lišću i rosi
kad budeš bez ikoga svoga
ljubav u njedrima nosi
strpljiva i smjerna
u svakoj nedaći što te snađe
istini budi vjerna
ja kormilar sam tvoje lađe
samo se prepusti
bez osvrtanja … sa malo nade
u molitvi ime mi izusti
mostovi se tako grade
između zemlje i neba
sjajni vode do vrhunca
nađeš se na oblaku bijelom
topla… poput zrake sunca
Moje darovano ime
Onog dana kad krenem
sanjiva ispod duge
pronaći će me u kapi kiše
u suzi gladnoga djeteta
dušu što na stihove
mi miriše
ne želim pohvala
ni pijeteta
dovoljno će biti
da stih mi u magli zazvoni
poput plavog zvončića u travi
a ja ću sniti
budeć se u tuđoj javi
zar život nije samo san
duboka neka rijeka
krijesnica na dlanu
predaka zov
i daleka jeka
gdje jeleni se ogledaju
u bistroj vodi
a sjene do nas sjedaju
mjesečeve djeve snene
dok lađar nebom brodi
onog dana kad krenem
skupit ću lijepe trenutke
u dlan hladne ruke
na oblaku nekom
bit će moji dvori
stakleni zvonici
ure gdje je
vrijeme stalo
gorjet će
plamičak mi duše
živjet htjela je…još malo
vjetrovi jurit će kroz klance
vuć se okovi mi tijela
sudbine raskinut ću lance
svjetlost postat bijela
u beskraju izmišljenog vremena
sanjat će sanjari
neke nove rime
možda na trenutak
zasjaji u njima
i moje darovano ime
sanjiva ispod duge
pronaći će me u kapi kiše
u suzi gladnoga djeteta
dušu što na stihove
mi miriše
ne želim pohvala
ni pijeteta
dovoljno će biti
da stih mi u magli zazvoni
poput plavog zvončića u travi
a ja ću sniti
budeć se u tuđoj javi
zar život nije samo san
duboka neka rijeka
krijesnica na dlanu
predaka zov
i daleka jeka
gdje jeleni se ogledaju
u bistroj vodi
a sjene do nas sjedaju
mjesečeve djeve snene
dok lađar nebom brodi
onog dana kad krenem
skupit ću lijepe trenutke
u dlan hladne ruke
na oblaku nekom
bit će moji dvori
stakleni zvonici
ure gdje je
vrijeme stalo
gorjet će
plamičak mi duše
živjet htjela je…još malo
vjetrovi jurit će kroz klance
vuć se okovi mi tijela
sudbine raskinut ću lance
svjetlost postat bijela
u beskraju izmišljenog vremena
sanjat će sanjari
neke nove rime
možda na trenutak
zasjaji u njima
i moje darovano ime
Pretplati se na:
Postovi (Atom)