Loading...

četvrtak, 30. svibnja 2013.

Hramovi poezije

Kroz hramove poezije sanjivi kročimo
vjetar nam krade sa lica suze
iz pehara srebrnih mjesečinu točimo
u obranu staju uz nas muze

anđeli podigli oko nas štitove
ljubavlju se ogrnuli
rastvaramo bajke i mitove
čarobnjaci do nas su svrnuli

leptirovim prahom ovjenčali smo čela
ptice nam mira ususret lete
raskidamo okove tijela
sudbina nam zalud  korake plete

u nama vatre… u nama čežnje
i neka neobjašnjiva sjeta
raspirujemo vjekovne težnje
u hramovima svih poeta

u noćima osmjehujemo se bolno
nemiri pletu u nama mreže
i jedva.. .jedva čujno
jata zvijezda u nas… bježe


Ponovno rođenje

Skinut ću jednom odjeću tijela
u besmrtnost sva se sliti
 kao svjetlost bijela
u beskraju ću sniti

malen djelić zvijezde
svjetlost žutu
putovanje duša
ljubav u skutu

rasprsnut se u tisuću boja
ogrnuta u oblak bijeli
Hoću li biti svoja?
Anđeli budu li me htjeli?

primit u naručje kao dijete
mene nemira punu
sa srcem jednog poete

neće bit kraj
već tiho bdijenje
zvijezda će prosuti sjaj
za moje novo rođenje