srijeda, 25. srpnja 2012.

Pustite me da sanjam...

Pustite me da sanjam  u ovo olovno vrijeme
kad crne sjene lebde nad zvonicima
a kazaljke vremena nepomične
oblake tmurne dotiču
pustite me da sanjam
ne  zavirujte bespotrebno u moju priču

rođena sam u krivo vrijeme
kad zarasle su ceste što u slobodu streme
i nosim na leđima cijelog svijeta breme
zato mi je pogled  sanjiv,  a usne nijeme

pustite da obgrlim svijet
plamenom što nosim na rukama
i sanjam najljepši cvijet
što raste negdje u mirnim lukama

da razlijem vjedra vedrine
po mračnim , tamnim noćima
i donesem mora tišine
nečijm uplakanim očima

pustite me da sanjam
 plave krajolike
ceste što u daljinu vode
maštom da stvorim slike
ljubavlju,,,vratim  rode
pjesnik sam i duša mi sanja
nemire sijem kao bisere po stazi
kojom moj anđeo čuvar
za mjesečine žute… gazi

čežnje sam utkala u zvijezde
pa njima zasjajila oči
mašte vranci prostranstvima jezde
sanjajuć ..neke obasjane noći

pustite me da sanjam u snu i na javi
i razgrćem pjesmom plave cvjetove
nebo što nada mnom  se plavi
vječnosti … beskrajne svjetove

umorile me laži i  nevoljka  htijenja
maske nepovjerenja i vjetrovi straha
prepuna sjete i uzaludnog bdijenja
prosipam stihove poput zvjezdanog praha

pustite me da sanjam , buđenje me ranjava
podrezana bivaju moja krila
u meni sanjalica spava
i o svijetu ljepšem..
ptica moje duše …sniva


Vrt pun tajni

Netko ti jutrom
odreže dan
otkidajuć
 komadić sna
kroči u tvoj dan
vireć
u dušu do dna
raspleteš jutro
I prostreš ga
 po travi
zatreperi
ptica let
nasmijano sunce
u granama
 koloplet
 a ti stojiš
na javi
pomirišeš cvijet

kad u suton
 krijesnice zasjaje
nabubri ti duša
ljepotom
iako uvijek daješ
ovjenčavaš čelo
tuđom dobrotom

netko ti jutrom
odreže dan
uzima  plamičak
 sjajni
ali ti u očima
 još nosiš san
u vrtu duše
pune tajni

Vjetar lutalica

Vjetar lutalicu slijedim
među granama se njišem
tjerajuć  oblake plavim svodom
na prozoru  kapima nečije ime pišem
putujem  nad  osamljenim brodom
u bijelim jedrima se skrijem
čamac puštajuć niz rijeku
 u pupoljku ruže se nasmijem
i šešir skinem  zamišljenom čovjeku
vjetar lutalicu slijedim
dok žuto lišće po cesti vije
poigra se sa mojim licem
u srce mi se skrije
pa listam spomenare
neispunjenih želja
 sa njim leti pjesnikova mašta
dok šumorom on se hvasta
 nosi moje tuge i veselja
vjetrovita  moja duša
kroz šume i planine
 nevidljvi skupa  plešemo
sanjajuć …visine!