petak, 24. svibnja 2013.

Kao Alisa iza ogledala



Kao Alisa iza ogledala
žurim na pozvane čajanke
tražim svog Bijelog Zeca
što mrmlja sebi u bradu
„Opet sam zakasnio!“
Sa tref Kraljicom ganjam loptice
lete oko mene špilovi
Ludi Klobučar prolijeva čaj
po mojoj svečanoj haljini
„ Skrati je za glavu!“
viče nejasna gomila
a onda se probudim
iskoračujući kroz ormar
a knjiga čudesa
leži rastvorena
iz nje izviruju priče
osmjehnem se
ispisujem svoju bajku
u kojoj nema ogledala
ali postoje prinčevi
i sjene zaspalih kraljica
kao Alisa u zemlji čudesa
gradim od mašte svoje dvorce
na bijelim oblacima

Djeva sa stotinu lica

Neka je tajna
u meni skrivena
meka i strpljiva
rođenje čeka
pa pustim pjesmu
potečem žuborom
ko  probuđena rijeka

Na obroncima tišine
gdje mjesec sanja
blijede se ruže
 leptirima smiješe
srce u nemire
uranja
vile me
 dodirom tješe

raspuknut ću se
kao zrelo klasje
na vjetru
vlastite samoće
u meni zrije
tajna što
 samo
mene hoće

šapuće mi
da sam drevna
kroz mene
 se krajolici grle
sa anđelima se smije
nevidljivi gradovi
 k meni hrle

Zagrlit ću oblake
kao duga
što poslije kiše
nebo pohodi
u meni i sreća i tuga
lopoč sam
na plavoj vodi

Ogledam se
 u nečijim očima
sjenu skrivam
 u krošnji drva
opita noćima
uvijek
 i posljednja i prva

Neka je tajna
u mene utkana
sa letom prvih ptica
koračam životom
kao djeva
 sa stotinu lica

odsjaj skupljam zvijezda
vrelinu ljetnog dana
u meni čežnje
grade gnijezda
od vjetrom slomljenih grana