Loading...

četvrtak, 28. veljače 2013.

Kako se to izgubi duša

Kako se to izgubi duša
koja je od Boga dana
da li nas to zlo kuša
ili putujemo bez plana

kakva to magla uniđe
u srce i u naše oči
i koja nam to avet
 potajice priđe
kad se zloba iz riječi toči

smrvljeni žrvnjem
što život se zove
u bescjenje prodajemo
za ego i svoje snove

i osvetu srce išti
gazeći nemilice
 sve pred sobom
a zavist u nama vrišti
čak i na korak…  dva
pred vlastitim grobom

ova je pjesma mračna
u crnilo ovite joj boje
kad je pruga uskotračna
a vlakovi samo stoje
kako se to izgubi dušu
hoće li mi tko reći
i hvata nevinog za gušu
izgovarajući podle riječi

nisam odgojena tako
tako me nije učila majka
da budem nijemi svjedok
kad  digne se buka i hajka

ja barjak ljubavi ponesem
na poprište barikada
bogu se tiho pomolim
na zidinama usnulog grada

i bijelu zastavu izvisim
poletim visoko
nevinošću bijele ptice
sve dok ljudskost
ne povrati
 svoje pravo lice