Loading...

utorak, 10. siječnja 2012.

Šapati duša

Šapati duša u mrkloj noći
Izgubljene čežnje na vrhovima prstiju
Vječnost odnosi u beskrajne prostore sna
Tamo skupljaju se zvijezde u jata
Kroz žutu mjesečinu polegle nade
Čovječanstvo odavno drijema
Svjetovi ljudski i božanski
Isprepliću se na vjetru prolaznosti
Mekani dodiri kao svila
Sjene dotiču jedna drugu
I prije no što zora rasprostre rumenu mrežu
Ili u sutone snene nad gluhim dolinama
Zaječe izgubljene u vremenu nečije riječi
To vječnost svoj trag u dušama ostavlja
Šapati duša kao tihi svjedoci
Kroz eone rasprostrtog vremena
Dopiru do raznježenih srca sanjara
Da pjesmu u groznici čula stvara
Predajući se inspiraciji i vlastitoj samoći
Kao da latice bezvremenog cvijeta
Jednu po jednu otvara
A iz srca cvijeta gledaju u njega
Nečije nepoznate davne oči
Šapati duša dok zastaje vrijeme
Vječnost to prošlost u njedrima svojim donosi
Na dar sanjarima kao dragocjeno sjeme
Iz kojeg poteći će nepoznata vrela
I napiti se rose žedne usne čežnjivih šetača
Što zalutale misli progone kroz noći

Nema komentara:

Objavi komentar