Loading...

nedjelja, 8. siječnja 2012.

Putnik bez adrese

 
Slijepi kolosijek
vlakovi što kasne
ruke odustale od pozdrava
samo se pruge ocrtavaju jasne
kao sudbinom isprepleteni životi
mnoštvo stanica
sirene na polasku glasne
zvižduk vlaka što kraj tebe proleti
požutjela karta iz džepa viri
obljepljeni koferi
mirs užeglog ulja na tračnicama ljeti
i posljednja stanica
u suton stižeš do zaspalog grada
hladne sobe bezličnog hotela
kiša već danima pada
konačno si stigao
umorne duše i umornijeg tijela
prozorima spuštaš roletne
o novom putovanju sanjaš
i prije sljedeće zore
na novom se kolodvoru nađeš
pospano ispijajuć vruću kavu
postao si putnik bez cilja
kući te nitko ne očekuje
huči vlak.. još samo jedna milja
u tebi buka perona odjekuje
promiču kraj prozora slike
krajolici u  magli
svjetla tuđih domova
ti putnik si bez adrese
u srcu tvom , mnogo je lomova
griješ se na vatri tuđih sreća
sudbine u povjerenju sa tobom
neznanci dijele
još mogu samo zamasi ruke
i nečije suzne oči
na trenutak barem
da te razvesele
ostavio si za sobom
sjećanja u posljednjem vagonu
posljednji zagrljaj
i toplinu u svojoj ruci
ili su to samo bili
vlaka što bez tebe odlazi
posljednji štropotavi zvuci...

Nema komentara:

Objavi komentar