Loading...

nedjelja, 8. siječnja 2012.

Anđeli ne govore

 
Anđeli ne govore
 čuješ šum njihovih krila
sjedaju do tebe u tišini
ćutiš meke dodire kao svila
lagani vjetrić na tvom licu
slatki miris u nosnice ti uđe
opijena njime zatvoriš oči
 Anđeli ne govore
oni te sami nađu
kad ti u grču leži duša
prozore sanja bešumno otvore
i propuste svjetlost zlatnu
da uđe u tvoje srca dvore

Anđeli ne govore
dotaknu te stihom
iz knjige
što se na vjetru samoće
sama lista
u suton
zvijezda na dlan ti padne
i u oku tvom zablista

Anđeli ne govore
sa leptirovih krila
 prekriju te prahom
 kad u bespuća svoja krećeš
na korak te prate
toplim dotaknu te dahom

Anđeli ne govore
 prostorima beskrajnim jezde
niz zlatne ljestve
sa neba siđu
da osvijetle ti put kao zvijezde

Nema komentara:

Objavi komentar