Iznenadi me srce
daj da nestanu stari bolovi
da ne susrećem sjene
gdje rastu visoki borovi
suton da ne gledam
kako križeve zlati
u tišinu uroni
prošlosti nemoj me zvati
iznenadi me srce
sjećanja izblijedi
da pamtim samo osmijehe
zagrljaje i sreću
nade što poput ptica
u vedro nebo polijeću
da ne zaškripe vrata stare kuće
miris ruža na nju neka me ne sjete
da zaboravim u potpunosti
što bilo je juče
da mi vila ljubavi budućnost isplete
iznenadi me srce
misli mi ka ljubavi odnesi
da se jutrom probudim
na nekoj novoj adresi
da ne sanjam više
konje bijele...ni razgovore sjena
dosta me grlila ruka njena
iako nisam više ničije dijete
opsjena oko mene mreže plete
prošlost se vratit ne može
oprosti mi srce sve bolne rane
šapnut samo mogu
smiluj im se Bože!
u meni ljubavi još može da stane
iznenadi me srce
negdje sam nit zagubila
kad sam iznenada
roditeljsku ljubav izgubila
svijetu dokaži
da još možeš
na temeljima predaka
svoj dvorac izgraditi
ne kule od pijeska
već palaču punu svjetlosti
gdje sunce stoluje
samo da umjesto mene
vjetar prolaznosti
bol moju odboluje...
Nema komentara:
Objavi komentar