sanjiva ispod duge
pronaći će me u kapi kiše
u suzi gladnoga djeteta
dušu što na stihove
mi miriše
ne želim pohvala
ni pijeteta
dovoljno će biti
da stih mi u magli zazvoni
poput plavog zvončića u travi
a ja ću sniti
budeć se u tuđoj javi
zar život nije samo san
duboka neka rijeka
krijesnica na dlanu
predaka zov
i daleka jeka
gdje jeleni se ogledaju
u bistroj vodi
a sjene do nas sjedaju
mjesečeve djeve snene
dok lađar nebom brodi
onog dana kad krenem
skupit ću lijepe trenutke
u dlan hladne ruke
na oblaku nekom
bit će moji dvori
stakleni zvonici
ure gdje je
vrijeme stalo
gorjet će
plamičak mi duše
živjet htjela je…još malo
vjetrovi jurit će kroz klance
vuć se okovi mi tijela
sudbine raskinut ću lance
svjetlost postat bijela
u beskraju izmišljenog vremena
sanjat će sanjari
neke nove rime
možda na trenutak
zasjaji u njima
i moje darovano ime
Nema komentara:
Objavi komentar