Loading...

utorak, 3. srpnja 2012.

Rasute kose Anđela

Rasute kose Anđela
sunčane zlatne niti
u sutonu nad morem
nasmiješeno lice
i dok trava se rosom kiti
puštam misli ka nebu… kao ptice

rasute kose Anđela
na svijet što u izmaglici diše
u meni se isprepliće
i san ..i java
a prošlost sliku za slikom… briše
ili to samo vjetar  usporava
nemire slaže na rosne  pute
rasute kose Anđela
 i tišine… i daljine
što  oduvijek se  dušom slute

rasute kose Anđela
kad noć na zemlju liježe
mjesečevi jahači snove ospu
a misli… u plavi beskraj bježe

možda neki
prošli životi
vječitog sanjara
što ne sagore u ljepoti
rasute su  kose Anđela
što stvara se i… poti
od gusjenice predivnog leptira
od sjemena drvo stoljetnog hrasta
i sa vjetrom po raskršćima svira
na krilima u proljeće donosi  ga lasta

neispunjene čežnje
na bijelom oblaku crta
a onda se nasmiješi
 cvijetu ubranom
poklonjenoj ljubavi
u dubinama
 i tvoga srca

Nema komentara:

Objavi komentar