Loading...

četvrtak, 2. veljače 2012.

Izgubljeni svjetovi


 
Može li jutro razbit samoću
presavit joj teške grane
i pustit sunce da na trenutak
kroz krošnje misli u naručaj stane
može li dan donijeti snagu
da se krene niz put bez mnogo pitanja
ili smo dušu prodali vragu
stižu nas uvijek ista saplitanja
zriju nade kao varljive zvijezde
i prije jutra izblijede
a sumnje se kao ptice gnijezde
kroz magle, zimske kose sijede
može li noć ostaviti mjesečinu
kao zaštitnički plašt do jutra
ili razgolićeni i prazni
dočekujemo svoje sutra
može li san razbacat latice po putu
da jutrom sastavimo spoznaje cvjetove
ili smo osuđeni da uvijek iznova
tražimo svoje izgubljene svjetove

Nema komentara:

Objavi komentar