Loading...

utorak, 31. siječnja 2012.

Davni pjesnici

 
Davni se pjesnici skrivaju u rosi
stihove su pretočili u travu
poredali ih na oblake bijele
tako prkose zaboravu
ptice ih u toplije krajeve sele
na krilima nose ih leptiri
umetnu stih u cvijeće
iz svakog po  jedan viri
u suton ka nebu polijeću
dotaknu svoju zvijezdu
nebom noćnim prelete
sakriju se u ptičijem gnijezdu
davni se pjesnici ponekad zbude
protrljaju  oči snene
za pjesmom to oni žude
jutro ih rumeno prene
tad šapnu sanjaru riječi

i on ih u pjesmu pretoči
uzimajuć ih pod svoje
sluteć nečije davne oči
spoje se dvije sjene
na izvoru sjetne muze
dotaknu im  umorne zjene

Nema komentara:

Objavi komentar