među granama se njišem
tjerajuć oblake plavim svodom
na prozoru kapima nečije ime pišem
putujem nad osamljenim brodom
u bijelim jedrima se skrijem
čamac puštajuć niz rijeku
u pupoljku ruže se nasmijem
i šešir skinem zamišljenom čovjeku
vjetar lutalicu slijedim
dok žuto lišće po cesti vije
poigra se sa mojim licem
u srce mi se skrije
pa listam spomenare
neispunjenih želja
sa njim leti pjesnikova mašta
dok šumorom on se hvasta
nosi moje tuge i veselja
vjetrovita moja duša
kroz šume i planine
nevidljvi skupa plešemo
sanjajuć …visine!
Nema komentara:
Objavi komentar