Loading...

utorak, 4. prosinca 2012.

Ne možeš me strpat u kutiju od šibica



Ne možeš me strpat
 u kutiju šibica
dovesti u red
ja sam poput Sizifa
guram kamen uzbrdo
pratim mjesec blijed
ne možeš me
riječima ušutkati
ni reći
da poklonim se stadu
ja volim poljima lutati
sa Panom sjediti u hladu
sviralu o pojas djenuti
od ljepote se prenuti
ne možeš mi
pokazati zvijezde
I reći ,,eno
 tvoja je upravo pala
sa vjetrom
moje noge jezde
nebeska me vila
 oduvijek zvala
ne možeš me
 stvarnošću zarobiti
I reći od sanja
 živjet je teže
ja volim nepoznatim
broditi
u bijelim oblacima
 mi čežnje leže
 neka sam mala
 ispod neba
i neka mi ruka
ljubav prosi
 mjesto hljeba
 anđeo mi pjesmu
 na dlanu nosi
svakog sutona
 poput feniksa
iz pepela se dižem
letim visoko
ka nebu stižem
ne možeš
u krletku me stavit
podrezat moja krila
ptica mogu biti
il… šumska vila
ne možeš
 me ranit
riječima
ni mir
 mi uzeti
ljubav dok sijem
pred tobom
neću puzati
ne možeš me stavit
 u kutiju šibica
sa mnom mržnju paliti
ja sam  
  zalutali moreplovac
od ničega
zastavu ću skrojiti
  i otplovit sa vjetrom
punih jedara
prema plavoj pučini
dosta mi je tvojih igara
od mene ti odustani…


Nema komentara:

Objavi komentar