petak, 23. studenoga 2012.

Pomakla sam granice

U pjevu ptica zgasnulo ljeto
već jesen na kestene miriše
ostalo je ono lijepo i sveto
ljubav što ispiru kiše
na pločnicima lišće umire
vjetar uspomene crta
 kroz prozor oči vire
latice ruža u dnu vrta
u pjevu ptica ostali snovi
toplina zagrljaja
krajolici što nebom plove

na pjeni morskog vala
ljuljaju se barke
pune samoće i sjete
a ja puštam u nebo pticu
u meni sniva dijete

na pragovima noći
polegle nade
da usnut ću jednom
vitezove i kočije pune cvijeća
raspuknuto sjećanje
gasne u meni
kao dogorjela žuta svijeća

slažem slike
u album bez korica
među otkinute stranice
sve ja mogu

nebu
pomakla sam granice

1 komentar:

  1. granice pomičemo uvijek, jer granice sputavaju, a sloboda oplemenjuje...

    OdgovoriIzbriši