ponedjeljak, 22. listopada 2012.

Kao malo zrnce prašine

Kao malo zrnce prašine
nosi me vjetar  života
 kao zalutala zvijezda
zarobljena u meni ljepota
iz magle sjene izranjaju
 od bijelih riječi niske
pjesnici pjesme sanjaju
susrete tople.. bliske…
na rubovima srca
zaspali svirači
što pjesme otužne poju
a ja nespokojna slutim
zagrljaj prisan.. ruku tvoju
kao malo zrnce prašine
što vjetar u pustinju odnese
 na suncu tren zablistam
stižuć do nepoznate adrese
u oazu da  napojim usne žedne
pogledom ispratim ptića iz gnijezda
i tad zauvijek usnem
tamo … neprimjetna… između zvijezda…


Nema komentara:

Objavi komentar