četvrtak, 20. rujna 2012.

Ako je pjesnik...

Ako je pjesnik isto… kao sanjar
potpisujem te nepregledne riječi
što kao slapovi u mene teku
 u dlanove sakupljam kapi
 vječnosti… ostavljam rijeku
ako je pjesnik kao voda
njegova se sjena tu ogleda
 on nije od ljudskog roda
nevidljiva vila  do nogu mu sjeda
bijele oblake dotiče rukom
 u krošnjama sa pticama gradi gnijezda
uspinje se duginim lukom
putujuć. ..od zvijezda… do zvijezda
ako je pjesnik zelena trava
što kosac na proljeće pokosi
raspe se poput maslačka
 sanjareć… o nebu…o rosi
ako je pjesnik izgubljena stranica
 rastvorene knjige što život lista
sa vjetrom putuje bez granica
  a u oku suza… mu zablista
ako je pjesnik… zaljubljenik
kule mu  java uporno ruši
 u snovima ih nanovo gradi
 tako crta put svojoj duši

Nema komentara:

Objavi komentar