potpisujem te nepregledne riječi
što kao slapovi u mene teku
u dlanove sakupljam kapi
vječnosti… ostavljam rijeku
ako je pjesnik kao voda
njegova se sjena tu ogleda
on nije od ljudskog roda
nevidljiva vila do nogu mu sjeda
bijele oblake dotiče rukom
u krošnjama sa pticama gradi gnijezda
uspinje se duginim lukom
putujuć. ..od zvijezda… do zvijezda
ako je pjesnik zelena trava
što kosac na proljeće pokosi
raspe se poput maslačka
sanjareć… o nebu…o rosi
ako je pjesnik izgubljena stranica
rastvorene knjige što život lista
sa vjetrom putuje bez granica
a u oku suza… mu zablista
ako je pjesnik… zaljubljenik
kule mu java uporno ruši
u snovima ih nanovo gradi
tako crta put svojoj duši
Nema komentara:
Objavi komentar